Maketarstvo: između zabave i ozbiljne delatnosti Strast prema maketarstvu verovatno počinje kao dečja fasciniranost letećim i ratnim mašinama. U susretu sa ovim krhkim i složenim predmetima veličine igračke, ali realističnim u izgledu ili funkciji nailazimo na sponu između dečjeg sveta i sveta odraslih.Kao delatnost koja zahteva visoku koncentraciju i ovladavanje složenim umećima, maketarstvo je od velike koristi pri izgradnji i vaspitanju ličnosti. Spretnost, preciznost, temeljitost, moć vizuelnog opažanja i istraživački duh samo su neke od osobina koje maketar razvija baveći se ovom delatnošću. Za uloženi trud maketar je, po uspešnom okončanju posla, odgovarajuće i nagrađen osećanjem zadovoljstva zbog izuzetnog ostvarenja. Tako su i mnogobrojni beogradski dečaci prve korake u otkrivanju tajni letenja, početkom 20. veka, načinili praveći male leteće makete-modele sa pogonom na gumu. Među njima su se isticala braća Deroko, Bane Nušić, Ljubiša Glišić, Đorđe Roš, Srbobran Stanojević i Dragoš Adamović. Modeli su bili sasvim originalni, većinom jednokrilci sa elisom postavljenom napred. Profesor Aleksandar Deroko ovako se sećao tih dana: "...Suštinu modela sačinjavala je jedna tanka drvena letvica, oko 50 do 70 cm dužine, koja je nosila snop gumenih vlakana. Elisa je bila načinjena od male glavčine od plute, u koju su bile umetnute celuloidne lopatice. Da bi se umanjilo trenje zategnute gume umetnuta je u ležišta mala perla. Krila su imala armaturu od tanko isečene "španske" trske, a površina je bila od flispapira. Ta površina je bila ravna, bez ikakve krivine profila. Pozadi je bila repna površina sa malim vertikalnim stabilizatorom. Neki su modeli imali i točkove i bili su puštani sa zemlje; drugi su puštani samo iz ruke... Pojedini dečaci uspevali su preko roditelja i poznanika da iz inostranstva, gde e modelarstvo već bilo razvijeno, nabave aluminijumske cevi raznog preseka, umesto drvenih letvica. Naročito je teško bilo nabaviti gumena vlakna, tako da su se neki dovijali izvlačeći ih iz starih ženskih midera..." (iz intervjua koji je sa A. Derokom vodio Šime Oštrić, "JUVAM bilten", 1/1986). I danas, baš kao nekada, želeći da što vernije dočaraju svet pravih letećih sprava i drugih složenih mašina, mnogi mladi, ali i stariji, posvećuju se izradi maketa. Iako nas od prvih koraka u maketarstvu razdvaja skoro ceo vek, i danas se, nažalost, osnovni materijal isključivo nabavlja u inostranstvu. Maketarstvo kakvo poznajemo, u svetu se razvilo sredinom šezdesetih godina prošlog veka, a u Jugoslaviji ekspanziju doživljava od sredine sedamdesetih godina. I pored toga što je maketarstvo u velikoj meri individualna delatnost kojom se bavimo u osami nekog kutka stana pretvorenog u pravu malu radionicu, ono puni izraz dobija tek kroz organizovane javne vidove delovanja - izložbe i takmičenja. Razvoj maketarstva u Jugoslaviji Entuzijazam nekolicine vazduhoplovnih maketara i potreba za organizovanim okupljanjem maketara u bivšoj Jugoslaviji urodili su plodom 1982. godine stvaranjem Jugoslovenskog udruženja vazduhoplovnih maketara. Prva aktivnost ovog udruženja bilo je organizovanje nekoliko izložbi radi afirmisanja maketarstva u našoj sredini. Beogradski maketari predstavili su se tih godina izborom maketa i na međunarodnoj izložbi u Parizu, na Sedmom međunarodnom salonu modelara i maketara (februar 1986. godine). Članovi aviomaketarske sekcije "Aleksandar Deroko" organizovali su, prvi put u Jugoslaviji, i jedno takmičenje aviomaketara. Ono je održano 29. juna 1986. godine na Beogradskom sajmu. Početni elan držao e maketare skoro čitavu deceniju. Osnovani su mnogobrojni klubovi širom ondašnje Jugoslavije, a održavana su klupska, republička i savezna takmičenja. Rad beogradskih maketara, okupljenih oko maketarske sekcije "Aleksandar Deroko", kulminaciju dostiže 1991. godine, kada su u Zemunu, Beogradu i Mladenovcu organizovane izložbe povodom pedesetogodišnjice Aprilskog rata i bombardovanja Beograda. Maketari od 1986. godine imaju i svoje glasilo - časopis vazduhoplovnih maketara, u početku nazvan "JUVAM bilten", koji dve godine kasnije menja ime u "Aeroplan". Promenom izdavača, od jeseni 1990. godine menja ime u "AERO magazin", da bi posle tri redovno broja i jednog specijalnog izdanja prestao da izlazi zbog teških materijalnih uslova. U novonastalim okolnostima teškog društvenog stanja i materijalne oskudice, ova delatnost (e postala pribežište uskog sloja privilegovanih ili najupornijih. Kao plamičak nade za ove druge zasijalo je takmičenje vazduhoplovnih maketara "Memorijal Dule i Baron". Prvo u nizu održano je 1995. godine pod pokroviteljstvom Muzeja jugoslovenskog vazduhoplovstva, a od tada, kao tradicionalno, održava se već sedmi put, svakog proleća. Takmičenje nosi ime vrsnih maketara, pionira jugoslovenskog maketarstva, Dušana Popovića, profesora dizajna u Školi za industrijsko oblikovanje u Beogradu i Baronijana Vartkesa, profesora muzike i muzičkog urednika Radio televizije Beograd. Organizovano delovanje maketara obnovljeno je 1999. godine, kada se, potpomognuto entuzijazmom novih mladih zaljubljenika, osniva aeroklub "OLUJ". U saradnji sa Muzejom nauke i tehnike, maketari su sada uspeli da obnove i izložbenu delatnost. Izložene letilice i vojna tehnika izrađeni u minijaturi samo su mali deo plodova dugogodišnjeg i upornog rada. Milan Micevski,
© Vazduhoplovna i vojna tehnika u minijaturi - Izložbeni katalog |